Ovih sam dana za klijenta radila analizu poslovanja njihovog poslovnog partnera. Radi se o proizvodnoj kompaniji.
Generički rating im je A2, odnosno vrlo uredno poslovanje. ✅
Na prvu (i ako ćete gledati samo statične podatke iz rejtinga, bez konteksta i malo dubljeg pogleda) se i čini tako. Poduzeće je godinama profitabilno, visoko kapitalizirano i ima visok saldo sredstava na računu. Potraživanja naplaćuje uredno, kao što plaća i dobavljače, a optimiziralo je i držanje zaliha.
Pokazatelji likvidnosti su solidni, te uopće nije kreditno zaduženo. Ono – čista pjesmica!
❗ Ali (a uvijek ima ali)
Društvo unazad 4 godine bilježi kontinuirani pad profitabilnosti, uz rast troškova osoblja od preko 50% u tom razdoblju. Prihod nije rastao toliko.
Blago, ali stalno raste i udio troškova sirovina i materijala potrebnih za proizvodnju. Sve ovo znači da se dobit topi svake godine sve više. Još je ostvaruju, ali u 2025.g. je minimalna. Pitanje je hoće li je biti u 2026.
Istovremeno, u istom tom razdoblju troškovi amortizacije premašuju nova ulaganja u dugotrajnu imovinu. Kod proizvodnog poduzeća koje mora redovno održavati opremu, to je vrlo alarmantno. 🛑
Onako odokativno, godišnja ulaganja morala bi biti minimalno u vrijednosti godišnje amortizacije da bi se oprema samo održavala i zadržala vrijednost, bez da pričamo o ulaganjima u novu opremu koja će donijeti bolje, brže, efikasnije poslovanje.
Tu se pale ozbiljne lampice i nešto se iza brda valja. Iako nemam novije financijske podatke iz 2026., a uz info od klijenta da im je taj partner počeo kasniti s isporukom, dam se kladiti da će podaci za 2026. biti značajno lošiji.
Kao da se nisu ukrcali na vlak koji se zove redovno ulaganje u svrhu dugoročne održivosti poslovanja. Možda još nije (pre)kasno, ali više ne smiju čekati.
❓ A vi, pratite li poslovanje svojih poslovnih partnera i znate li čitati i ono što ne piše u podacima?