🤸 Zašto je računovodstvena gimnastika besmislena?
Da se razumijemo – ne govorim o situacijama u kojima za takva knjiženja stvarno postoje uvjeti i argumentacija.
Mislim na one situacije gdje npr. želite prikazati bolji rezultat od stvarno ostvarenog, bavite se proizvodnjom, pa onda dio troškova prebacite na proizvodnju u tijeku na zalihe, i tako si umanjite trošak i poboljšate konačan rezultat.
Ili (obično u onoj godini kad redovni rezultat zaškripi) jednokratno odlučite prihodovati bespovratna sredstva koja ste dobili za nabavu dugotrajne imovine (stroja, opreme).
Ili ste ono što je trošak nekako pretvorili u R&D pa ga knjižili na dugotrajnu imovinu – manji trošak, bolji rezultat, ostvarena dobit. You get the point.
Međutim, osim činjenice da povremeno rastežete računovodstvena pravila i propise kao žvaku, ovo je besmisleno iz (bar) još nekoliko razloga:
🟣 Negdje će vas kad-tad sustići ono što metete pod tepih – u nekom momentu ćete morati uskladiti knjige sa životom, i pitanje je hoće li biti baš u vašu korist. Osim toga, možete dobiti lažni dojam da poslujete bolje nego što zaista poslujete – a to je opasno ako se pravim problemima ne krenete baviti na vrijeme.
🟣 Banka će vam ionako kod analize poslovanja normalizirati ove stavke i staviti ih na ispravno mjesto; efekt može biti da ćete izgubiti kredibilitet.
🟣 Što god učinili – cash doesn’t lie. Ako dio troškova i prebacite na zalihe, pa tako smanjite opterećenje na RDG i povećate imovinu, te ćete troškove u stvarnom životu morati platiti.
💡 Ne možete zeznuti novčani tok preknjižavanjem. Možete zeznuti sebe jer vas kriva slika može uljuljkati u lažnu sigurnost. A poslovanjem se trebamo baviti na vrijeme, kako bi bilo na čvrstim nogama.