Prošle sam godine razgovarala o mogućoj suradnji s jednim poduzetnikom. Javio se kad mu se činilo da više ništa ne može napraviti sam.
Godinu ranije ostao je bez glavnog kupca koji je nosio velik dio prihoda, a pad prihoda značio je i pad priljeva. Kako se nije na vrijeme snašao u smislu smanjenja troškova – a često se to niti ne može dogoditi preko noći, dodatno se zaduživao da pokrpa rupe u likvidnosti i to bez razmišljanja o strukturiranju financiranja.
Uzimao je kratkoročne kredite za brzu injekciju likvidnosti, istovremeno nije reprogramirao dugoročne do stabilizacije poslovanja.
Krediti su bili raspršeni u više banaka, i velikih i manjih. Da se razumijemo, ni banke ovdje nisu napravile dobar posao – odobravale su kredite stihijski, veće banke nisu reagirale kad su vidjele da su u strukturu kreditiranja ušle i nove, manje banke, i overall nisu gledale širu sliku.
❗ Trebalo je ispravno strukturirati cijeli paket ❗
➡️ Napraviti financijsku projekciju poslovanja sa novim elementima – značajno smanjenim prihodima, vidjeti koliko i u kojem vremenskom periodu je moguće smanjiti troškove, vidjeti utjecaj na novčani tok
➡️ Razmisliti o investicijama, jesu li potrebne ili se mogu stopirati u ovom času
➡️ Vidjeti je li moguće preživjeti i s kojim prilagodbama
➡️ Kad je sve posloženo, uz nekoliko senzitivnih varijanti (odnosno what if scenarija), onda pristupiti bankama uz zahtjev za reprogram cijelog paketa kredita – a da bi se zadržala održivost poslovanja i poslovanje preživjelo. I uz to se jasno argumentiralo razloge i način na koji se planira preživjeti.
Na žalost prekasno se javio. Banke su već tada krenule dizati ručnu i jedna po jedna otkazivati korištenja kredita, i našao se u velikoj stisci sa nedostatkom sredstava.
Uspio se još nekoliko mjeseci krpati, ali od ove je godine na žalost u blokadi.
Poanta ove priče nije da sam ja mogla biti spasitelj.
Poanta je da se možda nešto moglo spasiti da je na vrijeme krenuo slagati financijske projekcije i utjecaj na budući novčani tok. Da je na vrijeme dignuo ručnu na sve odljeve koji nisu bili kritični za poslovanje u tom času, da je odgodio investicije. Da je argumentirano razgovarao s bankama o mogućnostima reprograma i refinanciranja kredita.
Možda se mogla cijela priča zaokružiti i, uz rane i gubitke, ipak preživjeti. Ovako se krpala malo jedna rupa, malo druga rupa, a nije se sagledalo cijelo poslovanje niti se gledalo unaprijed.
Ne mogu dovoljno istaknuti važnost pravovremenog upravljanja financijama, planiranja poslovanja i praćenja i planiranja novčanog toka. Ali u njegovoj cjelini i s fokusom na budućnost, sagledavajući rizike i negativne utjecaje na poslovanje. Ništa dobro neće doći ako glavu gurnemo u pijesak.