Dwight Eisenhower je navodno rekao “plan je ništa, planiranje je sve”. Ova rečenica tako jasno objašnjava izazove s kojima se susrećemo u poslovanju i planiranju (koliko god paradoksalno zvučala).
Planovi gotovo nikad ne ostanu onakvi kakve smo ih zamislili. Okruženje se stalno mijenja, a nepredviđene situacije zahtijevaju prilagodbu. To je pogotovo izraženo kod malih i srednjih poduzeća, gdje su promjene česte i brze.
Dok sam radila u banci, imala sam prilike vidjeti (valjda) bezbroj planova. Iz iskustva mogu reći da se gotovo nijedan nije realizirao u planiranim brojkama (uvijek je bilo manjih ili većih odstupanja). Ali…
📍 Vrijednost nije u samom dokumentu koji zovemo planom.
📍 Prava snaga leži u procesu planiranja: analizi, razmišljanju unaprijed, promišljanju različitih scenarija i pripremi na iznenađenja. Što smo bolje predvidjeli buduće događaje i rješenja budućih problema, to su nam šanse za postizanje zacrtanih ciljeva veće.
📍 Kad aktivno planiramo, razvijamo fleksibilnost i spremnost za brzo donošenje odluka. A to nam pomaže da ostanemo mirni kad stvari ne idu “po planu”. Ako smo napravili i nekoliko senzitivnih varijanti plana, onda puno jasnije znamo koliko prostora za prilagodbu imamo i gdje su nam granice.
Tako da, kad sljedeći put budete radili poslovni plan ili projekciju novčanog toka — plan možda neće biti realiziran točno onako kako je zamišljen, ali ono što dobijete kroz planiranje vrijedi više od samog plana.