Planiranje investicije zahtijeva angažman više stručnjaka iz različitih grana, kako bi se utvrdili svi potrebni koraci i minimizirali rizici od neuspjeha.
Ja bih se ovdje zadržala na financijskom planiranju i strukturiranju investicije, obzirom da je to ono čime se bavim.
Financijski plan i strukturu investicije tražiti će kreditori (banke), ali je primarno važan vlasniku poduzeća i menadžmentu.
Znati kolika je vrijednost investicije, koji je terminski plan njezinog završetka, otkud će biti financirana i koje će efekte polučiti (u smislu utjecaja na poslovanje), kako i kad će se vraćati krediti i koliko će eventualni rast volumena biznisa tražiti dodatnog financiranja, hoće li biti prostora za nove investicije, za isplate dobiti, ima li prostora za eventualne oscilacije u poslovanju uzrokovane vanjskim ili unutarnjim čimbenicima, odnosno ono famozno što ako? – i sve to staviti “na papir” mora biti među prvim (i vrlo važnim) koracima.
Iz iskustva znam da su godine u kojima je investicija u tijeku najosjetljivije, obzirom da su intenzivne u smislu financiranja, jer je osim financiranja redovnog poslovanja potrebno financirati i vlastiti udio u investiciji (a kreditori će tražiti određeni postotak vlastitog udjela u financiranju investicije), i vrlo je važno pažljivo (i čim točnije) planirati poslovanje i novčani tok.
Kod planiranja i strukturiranja investicije potrebno je promisliti:
📌 Što se želi postići s investicijom (radi li se o primjerice modernizaciji postojećeg proizvodnog pogona, ili nabavi novog stroja koji će raditi brže / biti automatiziran – pa će utjecaj biti na smanjivanju troškova; ili će se npr. proizvoditi novi proizvod za novo tržište pa će utjecaj biti na jačanju prihoda; iako će i u ovom slučaju “dotaknuti” troškove)
📌 Rast volumena poslovanja traži dodatno financiranje, pa i to treba uzeti u obzir kod planiranja
📌 Koji je terminski plan investicije – u kojem razdoblju ulazi u Capex odnosno imovinu tvrtke, kad se stavlja u upotrebu i počinje se obračunavati amortizacija
📌 Hoće li biti potreba za daljnjim investiranjem (radi li se u fazama), u kojim iznosima i u kojim razdobljima
📌 Koji će biti izvori financiranja investicije, u kojem periodu će biti korišteni, hoće li imati moratorij i kakva će biti dinamika povrata – povrat kredita trebao bi biti posložen na način da je dovoljno relaksiran da omogući preživljavanje redovnih oscilacija u poslovanju, ali pritom uzimajući u obzir razdoblje korištenja osnovnih sredstava
📌 Hoće li investicija dovesti do promjena u pokazateljima efikasnosti – hoće li se promijeniti struktura (i duljina držanja) zaliha, naplata od kupaca i nabave i plaćanja dobavljača
Financijski plan i projekcija poslovanja morala bi nam pokazati kako će izgledati novčani tok poduzeća u razdoblju investicijskog ciklusa i nakon njega, kad investicija bude imala efekte na poslovanje, te koliko je poslovanje osjetljivo na promjene u okruženju i “elastično” da ih uspješno prebrodi.