Pokrivanje vlastitog udjela u financiranju investicije izgleda drugačije kad radite strateški plan poslovanja nego kad to isto treba uplanirati u actual cash flow koji se događa iz tjedna u tjedan.
Kad s klijentima radim strateški plan, onda pomno razmatramo što će se događati u budućnosti i kakve će efekte imati na poslovanje – ulaze li u investiciju, kakve će donijeti efekte na prihode, troškove, koja je njena vrijednost i terminski plan, otkud će biti financirana, kojom dinamikom će se vraćati krediti, itd…
Detaljan plan poslovanja radimo za period od 3, 5 ili više godina – a sigurno onoliko koliko treba da se vrati kredit. Na taj način imamo pregled na buduće poslovanje iz svih kutova – planiramo i RDG, i bilancu (sve stavke!), i Capex, i izvore financiranja i dinamiku povrata – i dobivamo detaljnu cash flow projekciju za narednih x godina koja nam pokazuje hoće li poslovanje biti održivo i hoće li generirati novce (i otkud).
Ako poduzeće investiciju financira iz kredita, banka će tražiti da određeni iznos investicije pokrije iz vlastitih sredstava. I to lijepo uplaniramo u strateški plan na nivou godine – primjerice u 2025. godini poduzeće mora pokriti vlastiti udio u investiciji od 1 mil. €.
No, potpuno je druga priča planiranja novčanog toka kad to isto morate “prevesti” u svakodnevno poslovanje, gdje na cash flow utječe mali milion aktivnosti koje se događaju svaki dan a zovu se redovno poslovanje 🙂
S jednim od klijenata sam prošle godine radila strateški plan i financijske projekcije jer su ulazili u investicijski ciklus. Paralelno cijelo vrijeme pratimo i planiramo novčani tok na tjednoj bazi, te smo na taj način uspješno odradili financiranje vlastitog udjela u investiciji, bez iznenađenja i pripremivši se na vrijeme.
Pratili smo redovno novčani tok, pratili smo plan naplate i na vrijeme signalizirali ako je u kojem tjednu bilo velikih oscilacija – veći odljevi od priljeva koji potroše novce. Na vrijeme smo u plan cash flowa ubacili i odljeve na ime financiranja investicije, kao i sve druge odljeve (plaće, povrat postojećih kredita, plaćanje akontacije poreza na dobit itd.). Na ovaj smo način ne samo aktivno upravljali novčanim tokom i sredstvima poduzeća, nego i cijelim poslovanjem.
Klijent je vlastiti udio u investiciji pokrio bez preznojavanja tipa “hoće li biti dovoljno”, “kako ćemo to” i sl. – a znamo da je period u kojem je fokus, osim na redovnom poslovanju također i na investiciji iznimno izazovan.
💡 To je ono kad imate konce u svojim rukama. A to želite, zar ne?