Osobno smatram kako nam nijedan financijski izvještaj ne može dati toliko jasnu sliku o poslovanju kao što to može novčani tok. Pogled na RDG i na bilancu su apsolutno potrebni, ali tek će nam novčani tok pokazati pravo stanje stvari – generira li poslovanje zaista i novac, ima li ga dovoljno za redovno servisiranje obveza, i ako ne, iz kojih izvora dolazi?
⏳ Kod analize poslovanja i cash flowa za prethodna razdoblja najčešće koristim indirektnu metodu – to znači da se dobit prilagođava za promjene u bilanci između dva razdoblja (početnog i završnog stanja). Tu treba znati koje su to pozicije u bilanci čije promjene utječu na novčani tok u promatranom razdoblju, a koje ne utječu (primjerice, amortizacija nema utjecaj na novčani tok, nema ni prihodovanje rezerviranja i dr.).
Istu metodu koristim i kod financijskog planiranja, jer mi daje jasnu sliku novčanog toka iz operativnih aktivnosti, mogu uključiti utjecaj promjena u radnom kapitalu (naplatu potraživanja, držanja zaliha, plaćanja dobavljača), daje mi sliku novčanog toka iz investicijskih aktivnosti i utjecaja nabave dugotrajne imovine na cash flow, mogu uključiti izvore financiranja (nove kredite / otplatu), kao i pretpostavljenu isplatu dobiti i eventualne druge aktivnosti koje će imati utjecaj na konačan novčani tok.
⏳ Direktna metoda pak prikazuje primitke i izdatke novca od individualnih izvora – točno prati koliko je koji kupac platio, koliko se kojem dobavljaču platilo i druge priljeve i odljeve (dobiveni krediti, otplate kredita, plaćanje obveza prema državi i dr.).
S nekim klijentima pratim kontinuirano novčani tok na tjednoj bazi, i onda koristim ovu metodu. Svaki tjedan radimo analizu realizacije i odstupanja od plana, što se dogodilo i zašto, kako bi točnije mogli planirati budućnost.
Koristim ju i za planiranje, ali ono operativno, za narednih 2-3 mjeseca. Redovno ažuriramo i plan za buduća razdoblja – očekivanu naplatu od kupaca, plaćanja prema dobavljačima, vraćanja kredita i druge aktivnosti.
Ovaj klijent nije u cikličkoj industriji i radi za poznate kupce s kojima ima dugogodišnje odnose pa je utoliko lakše i planirati, no nije manje važno kod poduzeća koja nemaju tako ustaljeno poslovanje.
Posebno je to važno kod projektnih kompanija, kod kojih priljevi i odljevi nisu kontinuirani nego ovise o dinamici ugovaranja projekata – pa se često nešto treba avansirati, ili unaprijed nabaviti zalihe koje će se kasnije ugrađivati – tu je posebno važno planirati i aktivno pratiti novčani tok, jer se lako može dogoditi da “klizne” i da stvori velike rupe, koje se onda moraju pokrivati iz drugih izvora (ili iz drugog dijela biznisa, ili iz kredita koji nisu planirani i sl.).
U konačnici, praćenje i planiranje novčanog toka ključno je za razumijevanje likvidnosti i održivosti poslovanja, te za učinkovito upravljanje financijama.