Trajna obrtna sredstva – moje osobno (nepopularno) mišljenje je da su trajna obrtna sredstva izmišljotina u smislu kreditiranja. Što to znači?
Poduzeće uzme kredit za nabavu zaliha na tri godine – osim ako njegov poslovni model nije takav da drži zalihe dugo (primjerice uzgoj ribe ima vrlo duge dane vezivanja zaliha, zato jer je riba zaliha a njoj treba određeno vrijeme da dođe do veličine za izlov), ovo nema smisla.
Ako je operativni ciklus relativno kratak – pa poduzeće prosječno zalihe drži npr. 60 dana, onda uzimati kredit za trajna obrtna sredstva nema smisla. Odnosno, poduzeće ima ozbiljnijih problema sa likvidnošću.
Financiranje obrtnih sredstava, primjerice revolving kreditima, trebalo bi služiti tome da pokrije neke (sezonske) oscilacije u poslovanju, i kad se poslovanje vrati u normalu onda bi se i korištenje takvog kredita trebalo smanjiti.
Ajmo to pogledati na primjeru kućanstva 🏠 : vi kao obitelj jedete puno pašte i salse i to su namirnice koje uvijek imate u kući. U maloprodajnom lancu je akcija na paštu i salsu, i vi kupujete tromjesečnu zalihu tih namirnica – za to ćete malo iskoristiti odobreni minus na računu – no u naredna tri mjeseca nećete morati kupovati ove namirnice, pa će se i korištenje minusa postupno smanjiti.
U praksi ovo nije uvijek slučaj, i često poduzeća jednom kad “zarone” u revolving kredite, više ih ne vrate. To ukazuje na opći nedostatak likvidnosti, nekad i profitabilnosti koja se onda prelije u “trošenje” novaca koji bi trebali biti usmjereni drugdje. 📉
Kratkotrajna imovina koja se brzo pretvara u novac trebala bi biti financirana iz kratkoročnih izvora, dugotrajna iz dugoročnih izvora – u suprotnom si kočite likvidnost prevelikim odljevima (osim ako poduzeće zaista nije super likvidno i ima višak sredstava koje može usmjeriti u nabavu dugotrajne imovine koja nije mrtvi kapital).
Pazite, pratite i analizirajte poslovanje, kako bi mogli donositi ispravne poslovne odluke.